Ljudska bića su, kao i ostala, u starim vremenima zaklon nalazila gde god da su mogla (po skrovitim mestima, koja su smatrali svojim domom). Nakon nekog vremena, počeli su sa uređivanjem svog staništa, na razne načine. Nije poznato tačno koja je vrsta staništa najstarija, kuća na drvetu ili pećinska kuća. U toplim predelima ljudi su mogli da žive na drvetu. Kako? Preplitali su i vezivali grane u neku vrstu okvira, preko kog su stavljali busenje trave.
Tako živeći, oni su bili zaštićeni od Sunca, kiše, poplava, i raznih divljih životinja koje ne mogu da se penju uz drvo. U hladnijim predelima situacija je bila drugačija. Kuća na drvetu nije predstavljala zaštitu, pa su ljudi koristili pećine, ispred čijeg ulaza su ložili vatru. Verovatno prva lekcija pećinskog čoveka bilo je uređivanje predvorja ispred svoje pećine pomoću kamenja. Kasnije, ljudi su pokušavali da u padinama brda kopaju rupe kako bi izgradili pećine. Pronalazili su i prirodna udubljenja na suvim mestima, pa ih dograđivali kamenim zidovima.
U raznim krajevima sveta je započela izgradnja kuća koje su prilagođene klimi i delatnostima ljudi koji su tu živeli. Tako je, na primer, prva četvrtasta kuća u Evropi, umesto dotadašnjih okruglih, podignuta pomoću stubova pobodenih u sva četiri ugla kuće. Preko drvenog okvira su potom preplitane grane i mlado drveće, kako bi se dobili zidovi.
Pod pojmom igre, igrice podrazumevamo računarske, odnosno kompjuterske igrice koje se igraju pomoću računara. One predstavljaju jedan od glavnih vidova zabave u savremenom svetu. One se stalno razvijaju, poboljšavaju, unapređuju im se tehničke karakteristike, pa samim tim postaju sve veći ekonomski činilac u velikom broju zemalja u svetu. Izraz “kompjuterske igrice” se prevashodno odnosi na igrice koje su specijalno dizajnirane I napravljene za PC (lične) računare. Prvu video igricu napravio je Amerikanac Stiv Rasel, međutim, ona nije doživela veći uspeh. Deset godina nakon njega, još jedan Amerikanac, Nelson Bušnel, napravio je malo uspešniju igricu, čija je tematika bila tenis. 90-ih godina prošlog veka softver I hardver su napredovali, pa su tako i igrice napredovale, slike su postajale detaljnije, a animacija bolja. Postoji nekoliko žanrova kompjuterskih igrica, a to su:
Akcione igre – ovaj žanr čine najjednostavnije igre, a ujedno predstavlja I najstariji žanr. Većina igrica je rađena u 2D okruženju, a evolucijom tehnologije omogućena je izrada igrica u 3D okruženju. Jedna od najpoznatijih igara ovog tipa je Super Mario. Danas, većina akcionih igara je rađena u Macromedia Flash-u. Male su veličine, I nema potrebe za instalacijom.
Avanturističke igre – u ovim igrama, u ranijem period, igrač je glavni lik priče, a u toku igranja pronalazi razne zagonetke, koje rešava uz pomoć raznih predmeta. Ove igre su prvenstveno bile tekstualne, da bi razvojem grafike umesto tekstualnih naredbi igrač mogao da igra uz pomoć miša. Ove igre se danas zovu pokaži I klikni (point-and-click). U ovom trenutku, najpoznatije igre ovog tipa su Myst, Dreamfall I Fahrenheit.
Horor igre – ovaj žanr omogućava da vodite jedan lik u igrici I pokušavate da preživite u raznim, rigoroznim uslovima. Element straha je prisutan. Ove igrice znaju da budu teške u pogledu akcije I rešavanja zagonetki. Prizori krvi su često prisutni, kao I mnogo nasilnih I morbidnih scena, pa se stoga ne preporučuju mlađim igraćima, niti onima koji imaju slabo srce.
Simulacije – ovaj žanr obuhvata igrice u kojima se simulira stvarni život ili neki njegovi aspekti. Postoje 2 vida ovih igara, upravljačke simulacije, kao što je na primer The Sims, u kome igrač simulira život likova kroz razne radnje u realnom životu, ili SimCity, gde je cilj izgraditi grad, savladavajući razne prepreke, I simulacije vožnje I letenja, u kojima igrač preuzima ulogu pilota/vozača nekog transportnog sredstva (Colin McRay rally, TOCA Race Driver, Flight Simulator, itd.).
Sportske igrice – u njima se vrši simulacija određene vrste sporta. Jako su popularne jer simulariju sve vrste sportova, kao što su fudbal, košarka, odbojka, rukomet, golf, ragbi, bejzbol, boks, hokej, itd. Ove igre uglavnom sadrže imena pravih igrača, a svake godine izlaze nove verzije igara, koje se istovremeno ažuriraju sa novim igračima. Jedan od najpoznatijih izdavača ovog tipa igara je EA Sports. Najpoznatije igrice u ovom žanru su FIFA Soccer, NBA Live, NHL, Tiger Woods, I druge.
Pucačina u prvom licu – ovaj žanr se smatra potkategorijom akcionih igrica. Ove igrice su rađene u 3D okruženju, I u potpunoj interakciji igrača I okoline. Ove igre su danas jako popularne I smatraju se najprodavanijim. Neke od poznatih igara iz ovog žanra su Counter-Strike, Doom, Call Of Duty, Far Cry, itd.
Strategije u realnom vremenu – strategije u realnom vremenu su igre u kojima igrač ne igra na poteze, kao što je to slučaj sa TBS igricima (turn-based strategy), već se sve dešava odmah. Igrač najčešće upravlja jednom nacijom I vojno I ekonomski je jača da bi na kraju porazio drugog igrača. Najpoznatije igrice iz ovog žanra su StarCraft, Command and Conquer, Age of Empires, itd.
Igre igranja uloga – to su igre u kojima igrač preuzima ulogu lika I prolazi kroz igru putem naracije, odnosno interakcije sa drugim (kompjuterski vođenim) likovima. Igrač ima potpunu kontrolu nad pričom. Bitni aspect ovih igara jeste kreiranje I unapređivanje likova, koji je omogućen time što igrač stiče XP (poene iskustva), koje troši na razvoj lika. Najpoznatije igrice ovog tipa su Final Fantasy, Star Ocean, Diablo, Baldurs Gate, itd.
Ajfelov toranj je projektovan za Parisku izložbu, koja je održana 1889. godine. Glavna namera ove građevine je da bude simbol i glavna atrakcija izložbe, kao što je i bio običaj da se za svaku svetsku izložbu podiže po jedna građevina koja postaje njen simbol. Ajfelov toranj izgrađen je od stubova rešetkastog gvožđa i njena visina iznosi oko 320 metara. Na kuli postoje tri platforme do kojih se stiže liftovima. Spiralne stepenice vode dalje ka vrhu, na kome se nalazi naučna laboratorija. U toj laboratoriji naučnici proučavaju temperaturu, vazdušne struje, oblake, vetrove i padavine.
Po osnovu međunarodnog sporazuma, jedna radio-stanica svakodnevno šalje u etar signale tačnog vremena. Ovu građevinu je moguće videti iz bukvalno svakog dela Pariza, i predstavlja neprevaziđenu turističku atrakciju. Nalazi se u najlepšem delu grada, i dok se posetilac penje liftom, ima mogućnost da postepeno vidi panoramu jednog od najlepših gradova u Evropi i svetu. Ajfelov toranj je podigao Aleksandar Ajfel, koji je u to vreme bio graditelj mnogih mostova u Francuskoj i drugim delovima sveta. On je, takođe, izgradio opservatoriju sa pokretnom kupolom u Nici, a radio je konstrukciju za još jedan spomenik i poznatu turističku atrakciju – Kip slobode u Njujorku. Smatra se pronalazačem pokretnih mostova, a takođe je prvi konstruktor koji je proučavao dejstvo vazdušnih struja na avione, upotrebljavajući modele aviona u vazdušnom tunelu.
Često sebi postavljamo pitanje kako sačuvati bateriju na laptopu? Važno je da laptop i baterija uvek moraju da budu na sobnoj temperaturi! Na većim temperaturama i većoj hladnoći dolazi do njihovog oštećenja. To ne važi samo za laptop računare, već i za baterije kamera, diktafona, mobilnih telefona, itd. Sigurno ste videli da se njihove baterije brže prazne na nižim temperaturama. Isti problem je i sa laptop računarima.
Jedna od najbitnijih stvari je ta da ne držite laptop stalno uključenim u struju! Pazite da ne ostavljate laptop uključen u struju preko noći, jer će se u suprotnom stalno puniti (jer ga koristite preko dana), pa će baterija brže propasti. Ako znate da laptop nećete koristiti nekoliko dana, najbolje rešenje je da izvadite bateriju iz njega. Takođe, preporučljivo je da bateriju makar jedanput mesečno pustite da se do kraja isprazni.
Još neki saveti – razmislite o tome da smanjite jačinu osvetljenja ekrana, isključite zvučnike, isključite i eksterne uređaje koje ste spojili na vaš laptop računar, a pogotovu one koji kao izvor energije koriste bateriju laptopa. Smanjite vreme provedeno u igranju igara, slušanju muzike i gledanju filmova sa CD/DVD. Možete malo da eksperimentišete sa Windows OS podešavanjima, kao što su stand by opcija i slične funkcije. Preporučljivo je i da ne koristite više programa odjednom ukoliko laptop nije priključen na struju.
Kad se kaže upravljanje otpadom ne misli se samo na onaj otpad sa kojim se svakodnevno svaki čovek sreće u okruženju. Opterećeni poslom i svakodnevnim uobičajenim brigama čovek ne stigne ni da pomisli na svakakve vrste otpada koji ga okružuju i koji mu prete a deo su njegove svakodnevnice, prolazi pored njega a doživljava ga kao deo okruženja što realno gledano i jeste tako bez obzira na njegov štetan ili bezopasan uticaj. Zato postoje firme koje razmišljaju o takvim stvarima i postoje radi upravljanja otpadom njegovim zbrinjavanjem ili elimisanjem.
U poseti jednoj takoj firmi dobili smo neka nova saznanja o tome. Prenosimo vam deo tog razgovora koji smo obavili kod slobodno se može reći čuvara našeg zdravlja.
Odlaganje opasnog otpada i tretman otpada, kao što je eksploziv, onih materija koje oksidiraju, zapaljivih, otrovnih koji prouzrokuju iritaciju organizma, sve štetne, kancerogene i korozivne stvari koje uzrokuju infekcije i štetne su za ljudsko zdravlje i okolinu su predmet našeg posla, našeg zbrinjavanja i uklanjanja njihovog uticaja iz okruženja u kome živimo.
Zbrinjavanje opasnog otpada se odnosi i na preradu i uništavanje zaraženih ili mrtvih životinja, spaljivanje otpadaka proizvodnje, tretman koji uključuje opasan ili radioaktivnan i biološki opasan materijal iz bolnica, instituta i drugih institucija koje se bave medecinom.
Sav znači otpad koji je kontaminiran na bilo koji način i utiče na naše zdravlje i okruženje je predmet našeg interesovanja, rada i zbrinjavanja.
Tu spadaju takodje pesticidi i svi oni proizvodi hemijske industrije koja može napraviti negativne posledice po zdravlje i okolinu.
Naša misija je da izvršimo odlaganje, preseljenje u ekološki sigurnom stanju, izvršimo dekontaminaciju, odlaganje ovakvih supstanci i njenu sigurnu izolovanost u odnosu na populaciju.
Osim opasnog otpada vršimo uklanjanje neopasnog otpada koji se najčešće preradjuje ili se šalje trećim licima na dalju preradu, spaljuje ono šta nije moguće dalje preraditi a potom vrši obavezno ćišćenje objekata, vode ili tla zavisno o kom otpadu je reč. Završna faza u ovom postupku je dezinfekcija.
Do sada je kroz naš sistem prerade, zbrinjavanja i uklanjanja otpada prošlo dosta materija kao što su otpadna ulja koja nisu za dalju upotrebu – motorna i industrijska ulja i njihove mešavine kao i sve ono što je istim tim uljem uprljano i neupotrebljivo za dalje (masne krpe, filteri i sl.), mešavine ulja sa drugim supstancama, uljane emulzije, rastvori kiselina ili baza, smeše koje sadrže olovo i hemikalije koje nezadovoljavaju specifikacije ili su neupotrebljive, smeše korišćene za lekove a kojima je istekao rok ili važnost, klinićki otpad, otpad koji sadrži baterije ili akumulatore, agrohemikalije, azbestni otpad, smeše gde su korišćene boje, lakovi, plastika i njeni otpaci, guma, staklo, sve ono što može izazvati probleme u kontaktu ili dugoročno uticati na zdravlje.
Sigurno ste i sami primetili da kompjuteri, kako vreme protiče, rade sve sporije i sporije. I možda se pitate zašto. Jer, kada ste kupili nov računar, on je radio brzo. Prvobitni razlog zašto je to tako je zato što na njemu u trenutku kupovine nije bilo instalirano ništa. Ali, kad krenemo da skidamo programe koji su nam potrebni, datoteke, surfujemo internetom, naš računar postaje sporiji. Postoje dva glavna razloga zbog kojih naši računari postaju sporiji, a to je softver i greške na hard disku. Što se hard diska tiče, najveći problem su bagovi u operativnim sistemima, nestanci struje, greške u RAM podacima, a kod korisnika Windows operativnog sistema vremenom dolazi do propadanja sistema.
Nedostatak RAM memorije i prostora na hard disku – često na našim računarima imamo dosta bespotrebno instaliranih programa koji zatrpavaju hard disk i samim tim dovode do usporavanja računara. Zato, mnogo bolja opcija je nova vrsta hard diskova, tzv SSD diskovi, zato što su mnogo brži zbog fleš memorije. Premalo RAM memorije, uz manjak prostora na hard disku, znatno usporavaju rad naših računara, između ostalog i zbog toga što programi postaju sve zahtevniji, kao i internet stranice koje posećujemo.
Antivirus programi – antivirus programi takođe usporavaju rad računara, a nisu nam potrebne sve njihove opcije. Jednostavno morate naučiti kako da „sigurno“ surfujete internetom, da izbegavate nesigurne datoteke, iskačuće programe i otvaranje linkova sa nepoznatim adresama.
Da bi ovo koliko-toliko umanjili, redovno brišite istoriju pregleda stranica preko interneta, praznite sadržaj iz vašeg „recycle bin“-a, odnosno kante za smeće i proveravajte u task manager-u programe koji se odvijaju u pozadini posle nekog vremena.