Poznato je da leptir živi određeni životni ciklus. To je najpre jaje, pa onda larva, zatim lutka (u kome prespava zimu), i na kraju odrasli leptir. U ovom životnom ciklusu leptira postoji period kad ubedljivo najviše jede. To je doba larve, odnosno gusenice. Neke vrste leptira jedu samo u vreme kada se nalaze u stadijumu larve, i nikada više u životu. Jedu i rastu sve dok ne raskinu staru opnu i dok se ne obuku u novu opnu lutke. I leptiri raspolažu potrebnim organima za prehranjivanje.
Leptir ima glavu, stomak, grudni koš. One vrste leptira koje nastavljaju da jedu imaju umesto usta jednu vrstu surle. Ta surla (sisaljka), u vreme kada leptir ne jede, savijena je naviše i liči na oprugu časovnika. Leptir je može uvući u dubinu cveta da bi se napio cvetnog nektara. Moljci, koji pripadaju istom rodu insekata kao i leptiri, imaju surlicu ponekad toliko dugu da njom lako dopru duboko u unutrašnjost velikih cevastih cvetova. Postoje i takve vrste moljaca koje pri samom vrhu surli imaju nanizane zubiće kao testere, kojima mogu da presecaju koru voću kako bi se napili soka. A da li znate da su pipci, ili antene, moljaca i leptira mnogo važniji nego što su pipci drugih insekata? Služe im ne samo kao organ pipanja, već i kao organ mirisa i ukusa, a možda čak i kao čulo sluha!