Ljudska bića su, kao i ostala, u starim vremenima zaklon nalazila gde god da su mogla (po skrovitim mestima, koja su smatrali svojim domom). Nakon nekog vremena, počeli su sa uređivanjem svog staništa, na razne načine. Nije poznato tačno koja je vrsta staništa najstarija, kuća na drvetu ili pećinska kuća. U toplim predelima ljudi su mogli da žive na drvetu. Kako? Preplitali su i vezivali grane u neku vrstu okvira, preko kog su stavljali busenje trave.
Tako živeći, oni su bili zaštićeni od Sunca, kiše, poplava, i raznih divljih životinja koje ne mogu da se penju uz drvo. U hladnijim predelima situacija je bila drugačija. Kuća na drvetu nije predstavljala zaštitu, pa su ljudi koristili pećine, ispred čijeg ulaza su ložili vatru. Verovatno prva lekcija pećinskog čoveka bilo je uređivanje predvorja ispred svoje pećine pomoću kamenja. Kasnije, ljudi su pokušavali da u padinama brda kopaju rupe kako bi izgradili pećine. Pronalazili su i prirodna udubljenja na suvim mestima, pa ih dograđivali kamenim zidovima.
U raznim krajevima sveta je započela izgradnja kuća koje su prilagođene klimi i delatnostima ljudi koji su tu živeli. Tako je, na primer, prva četvrtasta kuća u Evropi, umesto dotadašnjih okruglih, podignuta pomoću stubova pobodenih u sva četiri ugla kuće. Preko drvenog okvira su potom preplitane grane i mlado drveće, kako bi se dobili zidovi.