Mnogi ljudi veruju da je astrologija nauka, kao i to da treba živeti prema „njenim pravilima“. Ali, astrologija je jednostavno rečeno – sujeverje, i to jedno od najstarijih čovekovih sujeverja. Naši drevni preci su videli nebo kao ogromni svod noću osvetljen Mesecom, koji se stalno menjao, i zvezdama, a danju Suncem. Tada, ljudi nisu znali šta te svetlosti predstavljaju, ali su uviđali da njihovi usevi zavise od Sunca i da često, kad zvezda i Meseca nema na nebu, nastaju nepogode. Zato su i verovali da su te nebeske svetlosti – bogovi. Iz tog verovanja razvilo se mnoštvo drugih, pa i to da se prema položaju zvezda, planeta ili Meseca mogu predskazivati događaji, kao i da od tog položaja zavise životi ljudi. Tako se rodila astrologija među starim Vaviloncima, Egipćanima, Indijcima i mnogim drugim narodima.
Astrolozi su obično izrađivali karte na kojima su prikazivali položaj nebeskih tela u trenutku nečijeg rođenja. Ove mape se zovu horoskopi. Horoskopom se prikazuju zvezde nekretnice podeljene u 12 grupa ili „kuća“, odnosno 12 delova neba. Tih delovi neba su ustvari znaci zodijaka. Zodijak je zamišljeni pojas na nebu koji prati godišnje kretanje Sunca. 12 znakova predstavlja podelu koja postoji u godini. Kaže se da svaka planeta ima svoju omiljenu „kuću“. Planeta koja se nalazi u „kući“ u vreme rođenja neke osobe navodno ima ogroman uticaj na njen život. S druge strane, planete koje se u tom trenutku nalaze daleko od svojih „kuća“ takav uticaj nemaju ili njihov uticaj nije dobar.
Naša reč vodozemac, kao i grčka „amfibija“, označava prirodnu sposobnost jednog bića da živi i u vodi i na zemlji. Većina vodozemaca provede prvi deo života u vodi, a drugi na zemlji. Postoje tri grupe vodozemaca, i to: podzemni vodozemci, repati vodozemci (daždevnjaci, mrmoljci, itd) i žabe i njihovi srodnici. Podzemni vodozemci su beznoge i uglavnom slepe životinje. Smatra se da postoji više od 1000 vrsta ovih životinja. Ne mogu da narastu više od 1 metra u dužinu, izuzev džinovskog daždevnjaka iz Japana, čija dužina može da bude i 1,5 metara. Vodozemci uglavnom nisu snažne građe, niti su brzi. Ove životinje od neprijatelja štiti boja tela, prirodni nagon da žive povučeno i skriveno.
Većina vodozemaca ima moć lučenja otrovne sluzi iz svoje kože, što predstavlja njihovu najveću odbranu. Kad odrastu, mnogi vodozemci običnu dobiju pluća, iako su i dalje u stanju da dišu preko kože. Nalazimo ih obično u toplim krajevima, a ređe u umerenim. Ne mogu da žive u slanim vodama. Iako svi odrasli vodozemci žive na kopnu, uvek se vraćaju u vodu u vreme parenja. U vodi polažu jaja i oplođuju ih. Mladi, kada se izlegu, ostaju tu da provedu prvi deo života, kao ribolike larve, hraneći se uglavnom biljkama. Mali broj vodozemaca stara se na prilično neobičan način o položenim jajima. Ženke jedne vrste brazilske šumske žabe grade gnezda od blata u koja polažu jaja, dok za to vreme mužjaci sede okolo i krekeću. Neke žabe kreketuše u Južnoj Americi jaja nose na leđima.
Mozak je nešto najvažnije što razlikuje čoveka od ostalih živih bića. Mnoge životinje niže vrste nemaju uopšte mozak, ili imaju mali, slabo razvijen mozak. Na primer, kišna glista ima mozak veliki kao čiodina glava, zec ima mozak kao naprstak. Čovečiji mozak je težak oko 1350 grama, ali, veličina mozga nije najvažnija stvar. Slon ima veći mozak od čoveka, ali njegov mozak nije razvijen kao ljudski. Mozak ima tri glavna dela – veliki mozak, mali mozak i produženu moždinu. Veliki mozak se smatra najvažnijim delom, jer se iz njega upravlja svim voljnim radnjama. To je i najveći deo ljudskog mozga. On ispunjava skoro ceo prostor u gornjem i zadnjem delu lobanje. Podeljen je na dve jednake polovine ili hemisfere, a njegovu površinu prekrivenu žlebovima i vijugama, čini siva masa koju čine tela nervnih ćelija. Ispod ovog sloja, koji se zove kora, nalazi se bela masa koju sačinjavaju nervna vlakna.
Kroz ovaj deo prolaze putevi kojima se prenose poruke u koru i iz nje. Neki delovi kore upravljaju funkcijama organizma, a drugi delovi drugim, tako da je svaki deo kore različit. Naučnici su otkrili u kojim delovima kore se nalaze centri za vid, osećaj, sluh ili kretanje određenih mišića. Zato se, kad je povređen samo jedan deo mozga, gubi određena funkcija, kao na primer govor. Mali mozak se nalazi u zadnjem delu lobanje, ispod velikog mozga. On služi za održavanje ravnoteže i koordinaciju mišića. Ako je mali mozak povređen, čovek može da bude nesposoban da hoda pravo ili da stoji uspravno. Produžena moždina je velika kao vrh palca, i nalazi se na gornjem kraju kičmene moždine. Ona kontroliše disanje, rad srca i druge radnje za koje nam se čini da se obavljaju same od sebe. U njoj se ukrštaju nervna vlakna koja idu iz mozga u kičmenu moždinu. Jedna polovina velikog mozga kontroliše jednu stranu tela, a druga drugu. Na primer, desna polovina mozga kontroliše levu nogu, i tako dalje.