Bilo bi sjajno kada bi ljudi koji izgube, na primer, ruku ili nogu, jednostavno mogli da dobiju novu. Ali, kod ljudi to, nažalost, nije moguće, ali ima drugih živih bića koji imaju tu sposobnost. Proces u kome organizmi obnavljaju strukturu, pa čak i cele organe, naziva se regeneracija. Među živim bićima, regeneracija je različita. Na primer, kod nekih vrsta glista i morskih zvezda, sićušni deo tela može da obnovi čitav organizam. Ako je ostao samo mali deo, izrašće celo novo telo. S druge strane, imamo drugu vrstu regeneracije do koje dolazi u našem telu. Površinski sloj kože neprestano otpada u vidu malih komadića i zamenjuje se drugim ćelijama. Takođe, naša kosa i nokti se obnavljaju neprekidno. Čak i naši stalni zubi su jedan primer regeneracije. Kod životinja postoji menjanje perja, krljušti ili krzna, uz pomoć procesa regeneracije.
Što je organizam složeniji, to je njegova sposobnost regeneracije manja. Čovek, kao i drugi sisari, ne može da obnovi nijedan organ u celini. Ali, gušteri i insekti mogu da regenerišu čitave udove. Kod čoveka, regeneracija predstavlja samo popravku oštećenja, kao što su prelomi kostiju, povrede kože, mišića i nekih vrsta živaca. Proces regeneracije se vrši na dva načina. U prvom slučaju novo tkivo raste sa površine rane. U drugom preostali delovi se menjaju i reorganizuju, ali novi materijal se ne stvara. Kada izrasta novi materijal (kao na primer udovi), on raste na sledeći način. Pupoljak regeneracije se obrazuje na površini rane. On je uglavnom kupastog oblika i sadrži embrionalnu vrstu ćelija, ili ćelije onakve kakve postoje od rođenja živog bića. Ove ćelije se razvijaju u ćelije posebno namenjene gradnji novih organa, one rastu, a novi organ se postepeno stvara.