Vodozemci 1

Naša reč vodozemac, kao i grčka „amfibija“, označava prirodnu sposobnost jednog bića da živi i u vodi i na zemlji. Većina vodozemaca provede prvi deo života u vodi, a drugi na zemlji. Postoje tri grupe vodozemaca, i to: podzemni vodozemci, repati vodozemci (daždevnjaci, mrmoljci, itd) i žabe i njihovi srodnici. Podzemni vodozemci su beznoge i uglavnom slepe životinje. Smatra se da postoji više od 1000 vrsta ovih životinja. Ne mogu da narastu više od 1 metra u dužinu, izuzev džinovskog daždevnjaka iz Japana, čija dužina može da bude i 1,5 metara. Vodozemci uglavnom nisu snažne građe, niti su brzi. Ove životinje od neprijatelja štiti boja tela, prirodni nagon da žive povučeno i skriveno.

Većina vodozemaca ima moć lučenja otrovne sluzi iz svoje kože, što predstavlja njihovu najveću odbranu. Kad odrastu, mnogi vodozemci običnu dobiju pluća, iako su i dalje u stanju da dišu preko kože. Nalazimo ih obično u toplim krajevima, a ređe u umerenim. Ne mogu da žive u slanim vodama. Iako svi odrasli vodozemci žive na kopnu, uvek se vraćaju u vodu u vreme parenja. U vodi polažu jaja i oplođuju ih. Mladi, kada se izlegu, ostaju tu da provedu prvi deo života, kao ribolike larve, hraneći se uglavnom biljkama. Mali broj vodozemaca stara se na prilično neobičan način o položenim jajima. Ženke jedne vrste brazilske šumske žabe grade gnezda od blata u koja polažu jaja, dok za to vreme mužjaci sede okolo i krekeću. Neke žabe kreketuše u Južnoj Americi jaja nose na leđima.